Sjećanja na neka hodočašća

Dolje navedeni tekstovi djelo su gđe Ivke Nadjidei i gosp. Marijana Batarilo

Zahvaljujemo!!!

 


LOURDES 1987.

Kao Hrvatski narod koji na veliko poštuje Gospu te samim time voli hodočastiti Gospina svetišta, godine 1987. u pratnji pokojnog vlč. Alojzijem iz Kassela, sa dva autobusa u popodnevnim satima, zajedno sa Hrvatskom katoličkom misijom iz Göttingena, zaputili smo se u Lourdes, najveće Marijansko svetište na svijetu, na jugu Francuske ispod visokih Pirineja uz rijeku Gavu. Budući da je put bio dugačak, morali smo malo češće raditi stanke kako bi se odmorili. Tijekom putovanja dogodio se kvar na jednom autobusu, no isti je ubrzo otklonjen pa smo nastavili putovanje.

Sutradan ujutro oko 10:00 sati napokon smo došli do odredišta. Nakon što smo se smjestili u prostorijama tamošnjeg Caritasa, prvo smo posjetili roditeljsku kuću Sv. Bernardice u selu gdje je živjela sa svojim roditeljima. Iz njezina djetinjstva poznato je da je bila pobožna djevojčica i pomagala roditeljima u svemu što je bilo potrebno u obitelji.

Istu večer sudjelovali smo u svečanoj procesiji sa Presvetim Sakramentom. Osim nas, sudjelovalo je iznimno puno hodočasnika iz cijeloga svijeta koji su se ujedinili u zajedničku molitvu te smo svi molili kao jedno, iako svatko na svoju nakanu. Doslovno se osjetio susret čovjeka i neba.

Slijedeći dan posjetili smo svetište Gospinog ukazanja, Baziliku u Lourdesu sagrađenu na kamenu Massabielle u podnožju koje je sagrađena i druga crkva nazvana Crkva Krunice gdje je i Gospin kip koji je prema kazivanju vidjelice  Bernardice napravljen i postavljen kod mjesta ukazanja – na ulazu u špilju.

Nakon jutarnje mise posjetili smo čuveno kupalište u lurdskoj svetoj vodi uz koju su vezana mnoga čudesna ozdravljenja i rast vjere milijuna ljudi. Voda potječe iz vrela ispod špilje i ta se voda prikuplja u bazene u kojima se može kupati, na što se čeka i po nekoliko sati. Hodočasnici satima čekaju na red. Nije to uobičajeno kupanje kako ga mi shvaćamo. Ulazi se vodu (koja nije ni hladna ni topla, no duhovno je ljekovita) u malu betonsku kadu uz pomoć ljubaznih volontera koji zajedno s vama mole „Zdravo Marijo“, zaziv „Majko Božja Lurdska, moli za nas“ i „Sveta Bernardice, moli za nas“. Slijedi kratko uranjanje u vodu te izlazak i oblačenje bez brisanja jer nakon par sekundi ne osjećate da ste mokri, nego suhi.. To su neobjašnjivi trenutci Gospina „čuda“. Vjerujem kako je takvo kupanje san svakog hodočasnika. Nakon toga dojmovi često sliče na vrhunski doživljaj nečega jako neobičnog i lijepog. Ovdje se osjeti neopisivi mir i nitko ne ostaje ravnodušan.

Ovim hodočašćem produbljena je naša vjera i ljubav prema našoj Majci koja nas uvijek ponovno zove i vjerno čeka. Čija noga u ovo svetište jednom zakorači ona ga „zalijepi“ za sveto tlo. Tu se obnove sve stanice i pore našeg bića, naše nutrine, najskrivenijeg djelića našega kuta. Jer ako duša „procvjeta“ i obnovi, tada tijelo ubire dobre plodove, ozdravlja, potpuno se obnovi.

 

MARIJA BISTRICA 1998.

Zatim nakon hodočašća u Lourd, slijedi hodočašće u Hrvatsku. Tako dana 3. listopada 1998. godine hodočastili smo u hrvatsko nacionalno svetište u Mariji Bistrici. Tada je papa Ivan Pavao II. za svoga drugog pohoda Hrvatskoj proglasio blaženim zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca. Ovo slavlje za sve nas je bio razlog velike radosti i utjehe vidjeti Svetoga Oca koji je izuzetno volio hrvatski narod i uvijek rado bio uz nas.

Tom prilikom bilo je prisutno gotovo milijun vjernika iz Hrvatske i inozemstva te 7 kardinala, 70 biskupa i više od 1000 svećenika.

Između ostalog, dojmilo nas se i izrazito kišovito vrijeme koje se neposredno pred početak mise iznenada iznimno proljepšalo kao da kiše nije niti bilo. Naša Majka pobrinula se da uživamo u lijepom vremenu te u miru Božjem prisustvujemo ovom velikom činu.

 

LOURDES I FATIMA 2004.

  1. godine hodočastili smo deset dana Lourdes i Fatimu zajedno sa poljskom misijom iz Kassela. Prvotno smo posjetili Lourd, a nakon toga smo otputovali u Pariz glavni i najveći grad Francuske. Nemoguće je opisati raznolikost, raskoš i ljepotu toga grada. Posjetili smo Trg Bastille, Palace de la Concorde trg na početku Elizejskih polja, izgrađen kao “Trg Luja XV”, te tri najpoznatije pariške znamenitosti:

katedralu Notre-Dame iz 12. stoljeća posvećenu BD Mariji. Nalazi se na jugoistoku Île de la Cité, otočića u središtu Pariza  na rijeci Seni. Stoljećima je bila najviša pariška građevina. Katedrala Notre-Dame građevina je snažnog simboličnog značenja kako za Katoličku Crkvu u Francuskoj tako i za sveukupno francusko društvo. U njoj se čuva relikvija Kristova trnova kruna.

Slavoluk pobjede spomenik je koji se nalazi u središtu Trga Charlesa de Gaullea poznatog i kao Place de l’Étoile (fr. Trg zvijezde). Nalazi se na zapadnom kraju avenije Elizejske poljane. Drugi je najveći slavoluk na svijetu.

– Eiffelov toranjsagrađen na Champ de Mars (Marsova polja).To je najviša građevina u Parizu i jedan od najprepoznatljivijih svjetskih simbola.

Zatim je uslijedilo putovanje za Fatimu preko Španjolske. Posjetili smo malo mjestašce La Salette Marijansko svetište Naše Gospe Saletske koje se nalazi u francuskim Alpama. Osim pobožnosti prema našoj majci Mariji, odlikuje se ljepotama alpskih krajolika i vrhova. Ovo marijansko svetište je jako mirno hodočasničko mjesto. i nema trgovina, kafića, restorana, suvenirnica te vreve, buke od mnoštva hodočasnika. Pravo je mjesto za odmor tijela i duše. Tu se Gospa ukazala dvoje djece dok su čuvali krave na planini i to Melanie Mathieu Calvat, u dobi od petnaest godina i Maximinu Giraud, u dobi od jedanaest godina.

Također smo obišli grad Toledo poznat po svojoj bogatoj kulturnoj baštini i povijesnog suživota kršćanske, islamske i židovske  kulture. Oni su zajedno izgradili taj grad i povijesne zgrade te crkve koje smo mi posjetili.

Posjetili smo grob svete Beatrice da Silve, Katedralu Santa Maria de Toledo (mjesto gdje se prema legendi prikazivala slika Djevice Marije sv. Idelfonima), Jevrejsku četvrt Toledo, zatim lokalne atrakcije sinagoge del Transito i Santa Maria la Blanca, manastire San Juan de Los Reyes i crkvu San Roman.

 

Zatim smo se uputili u samostan Santa Maria de Montserrat koja se nalazi na planini Montserrat,  u Kataloniji, danas poznato hodočasničko i turističko odredište, koji u posjedu ima vrijedan kip Crne Gospe od Monseratta. Posebnu osobnost daje mu križni put koji se nalazi u samostanskom okružju te špilja s kapelom.

Slijedeći dan smo krenuli prema Lisabonu velikom gradu sa puno znamenja, crkava, spomenika, grad koji nas je iznimno oduševio svojom ljepotom i raznolikim povijesnim, kulturnim i vjerskim sadržajima. Dvorac sv. Jurja sa kojeg se pruža predivni pogled, Jeronimitski samostan, najstarija građevina u gradu, Lisabonska katedrala gdje se čuvaju posmrtni ostaci sv. Vinka, zaštitnika Lisabona. Unutar katedrale smo vidjeli i krstionicu u kojoj je kršten sv. Antun Padovanski.

Posjetili smo i jedan od najboljih svjetskih akvarija, Oceanarij koji prikazuje sve svjetske oceane kao jedan sa svakakvim vrstama živog podzemnog svijeta, zatim most Vasca da Game preko rijeke Tejo sa kojeg pruža predivan pogled na gradsku obalu, najpoznatiju lisabonsku znamenitost toranj Belem koji svojim vanjskim dijelom prikazuje nosoroga te jedan od najprepoznatljivijih simbola Lisabona – Spomenik otkrićima oblika karavela, brodova koje su Portugalci koristili u ranijoj povijesti.

Na putu prema marijanskom svetištu Fatimi sretali smo mnoštvo drugih hodočasnika, koji su došli pokloniti našoj Gospi koja se ukazala trima malim pastirima: Luciji , bl. Franji  i bl. Jacinti. Na mjestu gdje se ukazala Majka Božja nalazi se Kapelica ukazanja gdje se na vrhu mramornog stupa nalazi spomenik Djevici Mariji. Posjetili smo i baziliku Gospe Fatimske gdje su sahranjeni Lucija, bl. Franji i bl. Jacinta. Otišli smo u samo središte trga gdje smo ugledali i spomenik Svetom Srcu Isusovom. Isto tako, vidjeli smo i ogromnu baziliku Presvetog Trojstva.

 

Svako naše putovanje bilo je popraćeno raznim molitvama, krunicama za različite nakane, pjevali smo zajedno, smijali se, plakali. Svi mi tako različiti jedni od drugih, bili smo kao jedno. Imali smo isti cilj. Vratiti se svom domu, svojim obiteljima obnovljenih duša, zacijeljenih rana, jači u borbi za život sa našim Gospodinom, a na radost naše Majke, sve uz nevjerojatnu silu Duha svetoga, a u nadi kako je naše hodočašće urodilo plodom kako za nas same, tako i za naše obitelji, sve one za koje smo molili, bdjeli. Vjernike da još više učvrste svoju vjeru, nevjernike da im Majka usadi barem sjeme vjere i neka mir zavlada u cijelome svijetu pod plaštem Njezine ljubavi.

Svako hodočašće gdje smo sudjelovali učvrstilo nam je vjeru i produbilo ljubav prema našoj nebeskoj Majci Mariji. Njezinim vodstvom putujemo zajedno kao hodočasnici prema njezinom Sinu, našem Spasitelju.

 

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU

za tekst klicni na link – Autor teksta i slika: Marijan Batarilo

hodoc u sv zemlju batarilo

 

© Kroatische Katholische Mission Kassel 2016.