Evo nas u trećoj nedjelji adventa. Ova je nedjelja prožeta temom radosti, zato se u prošlosti zvala Gaudete – nedjelja radosti zbog početnih riječi ulazne pjesme: „Radujte se u Gospodinu uvijek.“ Naveden je i razlog radosti: ”Gospodin je blizu.” Baš to advent i želi reći i tebi i meni i svakome od nas: Gospodin dolazi! On je blizu! Onaj tko ima otvorene uši i otvoreno srce, k njemu će doći i taj će imati razloga da bude sretan i radostan.
Radost bi trebala biti oznaka onih koji vjeruju u Isusa Krista. Vjera i radost trebale bi ići skupa. Ne smijemo zaboraviti da na Pavlovu popisu plodova Duha Božjega radost stoji na drugom mjestu, odmah nakon ljubavi. On kaže: Plodovi su Duha: ljubav, radost, mir (Gal 5,22-23). Prava se radost ne može naručiti, ali se kao i kašalj ne može ni sakriti. Nije radost u neobuzdanom veselju, nije radost u raskalašenim zabavama i tulumima. To je prije bijeg od života, to je udaljavanje od prave radosti. Prava radost uključuje onaj istinski osjećaj ispunjenosti, osjećaj zadovoljstva kad si zadovoljan sa sobom, sa svojim poslom koji radiš, sa svojom obitelji za koju se žrtvuješ. To nadasve uključuje da si vjeran svojoj savjesti, da osjećaš da je i Bog s tobom zadovoljan. To je onaj divan osjećaj: Bog me prati u mom poslu! On me blagoslivlje! Ja ne mogu bez njega. – Imati pravu radost u srcu, radost koja nije lažna, koja nije namještena, uključuje dosljednost u životu. To znači da ono što vjerujem, da to i živim.
Ima li u nama kršćanima prave radosti? Vide li je drugi na našim licima? Možda bi se svatko trebao pogledati u zrcalo i upitati se: Gdje je nestala radost iz mog oka? Zašto je umrla? To je i te kako povezano s vjerom. Mi u kršćanstvu znamo za svece. Nijedan svetac u povijesti Crkve nije bio tužni svetac. Svi su bili radosni ljudi, radosni jer su s Bogom bili duboko povezani. A kad vidiš neke kršćane kako su tužni i smrknuti – da se prepadneš!
Biti radostan ne znači ne vidjeti patnju, trpljenje i poteškoće s kojima se ljudi suočavaju. Vjernik nije na to neosjetljiv: nije on ni gluh ni slijep na svoje probleme ni na probleme svojih bližnjih. Toga je uvijek bilo i bit će. Zla, nepravde, bolesti i patnje bilo je i u Pavlovo vrijeme, vjerojatno više nego danas. Evo samo jedan podatak. Kad Pavao piše ove riječi, ne piše ih iz svog stana, ne piše ih iz hotela: Pavao piše iz zatvora! On i u zatvoru, gdje je lišen svega, lišen slobode, ima razloga za radost. Njegova je radost: Gospodin je blizu ! On ga i u zatvoru osjeća sa sobom. Nije ga ostavio, nije ga zaboravio. Uskrsli je s njim! On je njegova snaga! To je vjera.
Prije nego li je ostavio našu zemlju, prije nego li je uzašao na nebo, Isus je kazao svojima: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“ Zašto tako malo vjerujemo ovim Isusovim riječima? Zašto tako teško prepoznajemo njegovu prisutnost među nama ?
Nije li Isus puno puta i apostole prekoravao kako im je vjera slaba. Govorio im je: Ne budite zabrinuti! Ne budite turobni ni tjeskobni! Ako se Bog brine za ptice i šumsko drveće, koliko li će se više za vas brinuti, malovjerni!
Mi vjernici znamo za Providnost. U svijetu ne djeluje samo čovjek, u svijetu ne vrijede samo ljudski zakoni. Mi kršćani vjerujemo da Bog djeluje, vjerujemo da postoji Providnost. To uključuje ovo: Nije Bog samo na početku stvorio svijet i ustanovio zakone po kojima će se svijet razvijati. I gotovo! To bi značilo da je Bog digao ruke od svijeta. Nije tako! Postojao je u prošlosti jedan pokret koji je tako učio, a zvao se deizam. Jasno da ga je Crkva osudila. Vjera u Providnost znači: Bog i danas stvara svijet, Bog se brine za svijet, Bog i danas upravlja svijetom i ravna sa svim što je stvorio. On je i danas Otac koji voli svoju djecu, ne zaboravlja ih! Bog se nije odrekao svoga plana spasenja svijeta, i taj će se plan ostvariti usprkos svemu što bi se tom planu opiralo i suprotstavljalo. Kako je Bog naumio, tako će i biti.
Biti radostan to znači biti sretan čovjek. I kad bismo danas proveli anketu u kojoj bi bilo samo jedno pitanje: Tko je sretan? – vjerojatno bi bio najčešći odgovor: Sretan je tko je bogat! Tko puno ima, tko sebi može sve priuštiti. Ima jedna stara priča koja ovo opovrgava. Možda ste je i čuli, ali je dobro opet se prisjetiti. Evo te priče.
Jedan je kralj teško obolio. Njegov je osobni liječnik poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći ne bi li ga ozdravio. Donosio je lijekove sa svih strana svijeta, ali ništa nije pomoglo. Zdravstveno stanje je postajalo sve teže i kritičnije. Na kraju liječnik reče svom bolesnom gospodaru: „Kralju, ozdravit ćeš ako obučeš košulju sretna čovjeka.“ – I sluge su pošle u potragu za sretnim čovjekom. Dugo su tražili. Najčešće su pitali bogate, moćne i slavne ljude, i koga su god upitali: Da li si sretan čovjek’- čuli bi negativan odgovor. Daleko sam ja od sretna čovjeka. Konačno su upitali jednog slučajnog prolaznika da li je on sretan čovjek, ovaj je odgovorio da jest. – Bili su sretni. Mislili su: Kralj je spašen! Ali ovaj čovjek, na žalost, nije imao košulje. Bio je pravi siromah, ništa nije imao, ali je bio sretan.
Ovo je priča, ali vjerujem da ova kratka priča iznosi veliku istinu, da za biti sretan, nije potrebno puno imati. Sreća nije u tome koliko imaš, sreća je u tvom srcu koje je zadovoljno ili nezadovoljno. Dok god je srce puno pohlepe i požude, sebičnosti i zavisti, tu sreća ne ulazi; takvo srce će uvijek ostati nezasitno i nesretno. Stvari nikada ne usrećuju, ljudsko srce traži više. A to više mu samo Bog može dati. I sreća je Božjoj blizini, sreća je u prijateljstvu s Bogom. Nitko ti na ovom svijetu ne može dati ono što ti Bog može dati.
Zato je apostol Pavao imao pravo, kad je uz radost povezao molitvu. „Uvijek se radujte! Bez prestanka molite!“ On spaja radost i molitvu. Pa to i ide zajedno.
Molitva mi pomaže da pročistim vlastitu sliku o sebi i o svijetu. Pomaže mi da upoznam Boga, da ga otkrijem među ljudima. Molitva mi proširuje srce da Bogu budem zahvalan što dolazi, što nas pohađa. U molitvi doživljavam da je prava radost u Bogu, „radost u Gospodinu“ (Fil 4, 4), zbog svijesti da postoji Ljubav koja je veća i jača od zala koja nas snalaze i pritišću.
Božić je pred nama. Bog dolazi! On je s nama! S nama je i u radosti i u žalosti, s nama je i u sreći i u nesreći. S nama je da bi bio naša snaga i naša sigurnost! Jedino u povezanosti s njim možemo postajati drugačiji ljudi, bolji ljudi, strpljiviji i sa sobom i s drugima. U tom duhu idimo ususret Božiću i prepoznajmo u Isusu jedinog Spasitelja u kojem je prava sreća i radost preobilna!
(Izvor-Župa i svetište Gospe Sinjske)
© Kroatische Katholische Mission Kassel 2016.
