Uz treću korizmenu nedjelju

korizma 2022
U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. ¬Go¬neći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

»Hajde da priđem, reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: »Evo me!« A Gospodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke ¬njegove pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.«

Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«

(Izl 3, 1-8a.13-15)

Mojsije je bio jedini čovjek koji je gledao Boga licem u lice i ostao na životu

  • pjesma za razmišljanje

Evo u prvom čitanju jednog od ključnih događaja starozavjetne povijesti spasenja. Dok je čuvao ovce, Mojsije ugleda grm koji gori, a ne izgara. Kad se približio, čuje Božji glas. Sveto je tlo na kojem stoji, zato Mojsije treba izuti obuću s nogu. Bog se predstavlja kao Bog njegovih otaca, i upućuje ga da ide izvesti njegov narod iz ropstva. Mojsije je iznenađen, ne zna što bi rekao. On koji je bio na egipatskom dvoru veoma dobro zna da čovjek ne može samo tako doći na faraonov dvor i zahtijevati nešto od najsilnijeg vladara onoga svijeta. Mojsije onda (možda zato da bi dobio na vremenu) pita Boga za njegovo ime. I Bog mu objavljuje. Ja sam onaj koji jesam – Jahve! To je bio i odgovor na pitanje, ali i utemeljenje zadaće koju mu Bog daje. To će ime biti snaga Izraelskog naroda. Naime, upravo stoga što je njihov Bog – Bog koji jest, koji je nazočan, koji je s njima, oni bivaju kadri pobijediti višestruko jačeg faraona i njegovu vojnu silu. I doista, Jahve je učinio velike stvari u Egiptu i silnim ih čudesima izveo iz Egipta. Sve je to bilo Božje djelo, jer je bilo očito da oni kao narod nikada ni u snu to ne bi mogli učiniti. Nadalje, u tom je imenu, rekao bih, sadržan Božji način djelovanja među ljudima. Prisjetimo se kako gotovo sve religije daju Bogu „uzvišena“ imena: Svemoćni, Svevišnji, Jaki, Gospodin, Gospodar, Životvorac, Stvoritelj. Niti jedno od tih imena nije pogrešno. No ipak, od svih tih imena Bog izabire ime Jahve – Onaj koji jest. Naime, ime Jahve ne označava toliko Božje biće ili bivstvovanje koliko činjenicu da je on s nama, među nama. On je Bog koji je nazočan, koji jest s nama. To su Židovi na putu kroz pustinju mogli i na izvanjski način primijetiti: Biblija izvješćuje kako je Slava Gospodnja išla pred njima noću u obliku ognjenog stupa, a danju u obliku oblaka. Ta je bio temelj židovske vjere: Bog je bio s njima, Bog je bio njihov Bog.

U tome smjeru ide i daljnja povijest spasenja. Bog najavljuje Spasitelja koji će biti Emanuel, S nama Bog. I doista, Sin se Božji utjelovio, tako da je onda mogao mirno reći: „Filipe, tko je vidio mene, vidio je i Oca!“ Isus je jedno sa svojim Ocem. Tako u Isusu iz Nazareta prepoznajemo Krista, pravog jedinorođenog Sina Božjega, u njegovim djelima vidimo na djelu Božje spasenje. Međutim, nisu samo Isusovi suvremenici imali tu sreću da kažu: „I Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama“. Naime, Isusova riječ: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ nije samo nekakva utjeha niti se odnosi na neku moralnu prisutnost. Znademo i vjerujemo da je Krist po Duhu Svetom živ i djelatan u svojoj Crkvi. Kad god se saberemo u njegovo ime, ondje je i on među nama. Kad god se naviješta riječ, kad god se slave otajstva, poglavito kad se slavi euharistija. I to je naša snaga i naša utjeha. Veli Isus. „Bez mene ne možete ništa učiniti“. I ne želimo ništa bez njega činiti, jer on je naš Bog, naš Spasitelj, naša snaga i naše uzdanje. U Isusu Kristu se u potpunosti ostvaruje ona Božja blizina koju označava ime Jahve. Ove smo korizme zacijelo iskusili prolazak Gospodnji, Božju blizinu i milinu drugovanja s njime. Neka nam podari da on bude naša baština kroza svu vječnost.

Preuzeto iz: https://www.vjeraidjela.com/meditacija-uz-3-korizmenu-nedjelju

© Kroatische Katholische Mission Kassel 2016.