U zahvalnosti je hrabrost.

Svakoga dana stati pred Boga, pogledati svoj život i reći: Sve ovo dobro što imam od tebe je, hvala ti za to.  U zahvalnosti je snaga, umjeti podignuti se onda kada padneš, obrisati prašinu i krenuti dalje. Pogledati na taj pad kao jednu lekciju koja te nešto učinila i zahvaliti za nju. U zahvalnosti je poniznost, kada pogledaš na sve ono što ti je darovano a nisi zaslužio, niti se trudio, pogledaj svoju malenost, nakloni se Bogu i zahvali za to.

U zahvalnosti je vjera, shvaćaš da sve ono što se događa u tvom životu događa se po nekom planu, netko drugi i tvojim krivim crtama ravno piše. U zahvalnosti je lijek, lakše ćeš prebroditi i nadići sve ono teško i bolno u svom životu kada u svom srcu pokažeš osjećaj da znaš cijeniti ono dobro koje ti se dogodilo. U zahvalnosti je ljubav, shvaćaš da je sve ono što si primio znak nečije ljubavi i da nakon svega toga više ne možeš ostati isti čovjek.

Svako jutro otvori svoje srce Bogu i počni nabrajati svoje blagoslove. Možda ih u početku nećeš mnogo vidjeti ali što više budeš razmišljao o svom životu i svemu što si prošao shvatit ćeš s koliko si stvari, iskustava i odnosa blagoslovljen.  Samo u zahvalnosti možeš razumjeti vrijednost suze i veličinu boli koje si prošao shvaćajući da sve u životu ima neki dublji smisao i da je na tebi da ga upoznaš kroz molitvu i odnos s Bogom.

Zahvalnost je tvoj odgovor na pitanje što učiniti. Zahvalnost je tvoj odgovor na pitanje kamo poći. Neka Isus bude tvoj put, istina i život. Baci s očiju one ljuske koje ti priječe pravi pogled na tvoj život i odnose koje imaš s drugim ljudima, zbaci s ruku one okove kojima si se vezao uz određene materijalne stvari i koji te neprestano vrte u krug. Za slobodu te Krist oslobodi, u slobodi živi i zahvaljuj za sve što jesi i imaš.

(Mario Žuvela / duhovnost.net)