Ovu zgodu pripisuju siru Isaacu Newtonu (1642-1727), engleskom fizičaru, matematičaru i astronomu. Newton je ujedno jedan od najvećih znanstvenika svih vremena, i čvrsto je vjerovao u biblijski koncept stvaranja svijeta.
Jednom su zapitali Newtona: “Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?”
Na to je naučnik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: “Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu prašinu?”
Odgovor nije dobio.
Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge.
U prašini nije ostalo ni molekula željeza.
Tada Newton reče prisutnima: “Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada se budu trebala obući u svoja proslavljena tijela?”
(www.bitno.net)
© Kroatische Katholische Mission Kassel 2016.