‘Hoću li biti sa svojom ljubljenom ženom u nebu? Ima li braka nakon uskrsnuća?’

“Nije li Isus rekao da nema braka poslije uskrsnuća? Zašto nema? Znači li to da moja žena i ja ne ćemo biti zajedno u nebu?”

U 22. poglavlju Evanđelja po Mateju (usp. Mk 12 i Lk 20), saduceji, skupina Židova koji nisu vjerovali u uskrsnuće mrtvih, pristupili su Isusu s idejom za koju su mislili da će ga stjerati u kut i navesti ga da porekne uskrsnuće. Neki je muškarac imao ženu i umro je. Jedan ju je od njegove braće oženio kako bi pokojnomu bratu podario potomstvo, ali je i on umro. To se događalo opet i opet sve dok u slijedu svih sedmero braće nije oženilo istu ženu. Potom su saduceji upitali Krista čija će žena ona biti poslije uskrsnuća.

Krist je odgovorio: “Varate se, ne znate ni Pisma ni Božje moći. Jer po uskrsnuću niti ćete se ženiti niti udavati” (Mt 22,20–30).

Za mnoge su ove Kristove riječi zvučale neispravno. Zašto? Jer mi ne znamo niti Pismo niti moć Božju. Da znademo, radovali bismo se tim Kristovim riječima. Kristova izjava ne podcjenjuje brak. Prije bi se moglo reći da ukazuje na konačnu svrhu i značenje toga veličanstvenoga sakramenta.

Brak u ovomu životu predodređen je da nas usmjeri prema nebu, gdje ćemo za čitavu vječnost slaviti “gozbu Jaganjčevu” (Otk 19,7), svadbu Krista i Crkve. To je najdublja želja ljudskoga srca – živjeti u vječnomu blaženstvu bračne intimnosti sa samim Bogom. Kao što brak može biti prekrasan u ovomu životu, on je samo znak, predokus, sakrament te nadolazeće radosti. Zemaljski brak jednostavno je priprava za nebeski brak.

Isto je i sa svim sakramentima. Oni nas pripravljaju za nebo. U nebu nema sakramenata, jer će svi oni donijeti svoje plodove. Ljudska bića više ne će trebati znakove da ih upravljaju prema nebu kad budu bili u nebu.

Razmislite o prometnim znakovima na putu. Ako je vaše odredište Denver u Coloradu, jednom kada stignete onamo više vam ne će biti potreban znak koji će vas tamo upućivati.

Hoćete li biti sa svojim supružnikom u nebu? Naravno, ako oboje prihvatite Kristovu ženidbenu ponudu i živite u vjernosti prema njemu u ovomu životu. Zapravo, svaki član ljudske rase koji prihvati poziv na nebesku svadbenu gozbu, bit će u najintimnijem mogućem zajedništvu sa svima drugima.

To je ono što nazivamo “zajedništvom (općinstvom) svetih”. U nebu će nestati sve ono što nas razdvaja i dijeli na zemlji. Živjet ćemo u nebeskomu zajedništvu osoba kao Zaručnica Kristova. I kao Zaručnica Kristova, živjet ćemo u zanosnomu (usudim li se reći u nebesko orgazmičkomu?) blaženstvu ostvarenoga sjedinjenja s našim Zaručnikom, Kristom Gospodinom. Tada ćemo spoznati Boga i gledati ga kakav jest, licem u lice (usp. 1 Kor 13,12). Kao što Katekizam kaže, Crkva “čezne da se u nebeskoj slavi sjedini s Kristom, svojim Zaručnikom” gdje će “postići nebesku radost kao vječnu Božju nagradu za dobra djela izvršena s kristovom milošću”.

(www.bitno.net.

slika – google)